Szia! Hello! Dzień dobry! Привет! Šalom! Ćao! Samo su neki od pozdrava koje smo mogli da čujemo svaki dan svuda oko nas dok smo se šetali kroz kamp. Zamislite samo – 2600 učesnika kampa iz cijele naše divizije (pola Evrope) i mnogo gostujućih država, uključujući Izrael, Mongoliju, Novi Zeland, Rumuniju, Rusiju, Saudijsku Arabiju, Ukrajinu, UAE i SAD! Ovaj kamp se održao 25.7.-1.8.2023. u Šopronu u Mađarskoj, a učesnici su bili najviše djeca izviđačkog uzrasta (10-15 godina), zajedno sa svojim vođama i njihovim pomoćnicima i pomoćnim osobljem.
Kako je sve to počelo:
Naši Podgoričani (Vukovi) i Makedonci (Lavovi iz Negotino i Gofer iz Skoplja) su prvi krenuli dan ranije kako bi se pridružili ostalim putnicima iz Južne crkvene oblasti u Beogradu (Jaguari iz Jagodine, Orlovi iz Bora i Orion iz Beograda). Odatle smo se zajedno u gluvo doba noći sa 2 autobusa uputili prema Novom Sadu (Dabrovi iz Novog Sada i Labudovi iz Bačke Palanke), Vrbasu i Subotici (Veverice) gdje smo pokupili ostale izviđače, a zatim – pravac Šopron. Iako smo bili puni kao brod noseći svu ličnu i izviđačku opremu (šatore, vreće za spavanje,…) i opremu za kuhinju i veliki šator, hvala Bogu, brzo smo prošli granicu i stigli u Šopron na kamp.
Bio je utorak 9h ujutro, odlično – sasvim dovoljno vremena da namestimo naš kamp i lične šatore i da budemo spremni za svečano otvaranje kampa u 19h… međutim… Vrijeme je bilo takvo da smo morali sve to da radimo pod kišom. Brzom akcijom tima za izgradnju i velikog broja izviđača koji su bili spremni da pomognu, uspjeli smo da stavimo sve stvari na jedan suvi prostor, a odatle dalje i da krenemo sa izgradnjom kampa.
Mađarska unija, koja je bila domaćin ovog kampa, nas je istog dana ugostila time što su nam pripremili ukusni gulaš i neke poslastice. Hvala Bogu, i pored svih izazova uspjeli smo da se spremimo i dotjeramo za svečano otvaranje kampa. Zastave Srbije, Crne Gore i Makedonije su se podigle na jarbolima zajedno sa ostale 23 zastave, što je označilo početak kampa. Dejan Stojković, vođa izviđača za Trans-evropsku diviziju je dao uvod i dobrodošlicu, a vođa mladih u Generalnoj konferenciji, Busi Kumalo, je održao uvodno duhovno razmišljanje. U ostatku kampa svako veče smo imali pjesme i duhovna razmišljanja koja je vodio Adam Hazel, propovjednik iz Norveške. Glavna poruka kampa je bila “Računaj na mene!” i svako veče vodila izviđače ka odluci da budu otvoreni za Božji poziv i da se odazovu na njega kada ga čuju.
U srijedu smo dovršavali izgradnju šatora za kuhinju i okupljanje/trpezariju, a poslije ručka smo pošli da se upoznamo sa ostalim izviđačima tako što smo se mjenjali sa značkicama koje je svaka unija pripremila. Narednih dana imali smo više blokova raznolikih aktivnost: izviđači su mogli da nauče nove vještine i kupe našivke koje su svjedočili o položenim vještinama. Takođe su imali prilike i da isprobaju razne aktivnosti, od sportskih, preko jahanja konja i penjanja po vertikalnoj stijeni, pa do raznih izazova ili pravljenja ručnih radova.
Iako smo do poslednjeg dana provjeravali da li će država zabraniti pravljenje vatre, mislim da je velika količina kiše omogućila da smo mogli skoro svako veče da napravimo logorsku vatru u našem kampu. Tako smo i završavali svako veče – oko vatre, pjevajući pjesme uz gitaru, slušajući poučne priče i sa molitvom. Na sličan način smo i započinjali i svaki dan – nakon spremanja i fiskulture, imali smo na isti način jutarnje bogosluženje.
Od ostalih aktivnosti smo imali jedno veče prodaju naše domaće hrane koju smo pripremili u našem kampu (pohovane pite sa sirom). U nedjelju uveče smo imali i internacionalno veče gde je svaka unija predstavila nešto iz svoje kulture. Poslednjeg dana na kampu smo imali i humanitarni vašar gdje smo prodavali razne kuće radinosti, a djeca su imala priliku i da plate za masažu, poslastice i učestvuju u raznim vašarskih aktivnostima. Sav prihod od tog vašara je išao za projekte hrišćanskih izviđačkih odreda u Ukrajini. Prije početka rata služba izviđača u Ukrajinskoj uniji bila je veoma razvijena sa oko 170 aktivnih izviđačkih odreda i nekoliko hiljada izviđača, što je nakon početka rata skoro potpuno stalo.
Iako je ovaj kamp bio namjenjen za izviđače uzrasta 10-15 godina, i stariji izviđači su imali posebne aktivnosti, a jedna od njih je bila i cjelonoćni izazov. Zadatak im je bio da riješe 8 zadataka iz različitih izviđačkih disciplina. Naš tim je u konkurenciji od 20-ak timova uspio da prvi uspješno završi ceo izazov, vrativiši se u kamp u 6 ujutro.
I pored svih ovih interesantnih aktivnosti, po meni najljepši dio kampa je bio petak veče kada je bilo organizovano i krštenje. Tom prilikom 16 izviđača su odlučili da predaju svoj život Bogu. Nakon što su u svojim crkvama završili proučavanje tema za krštenje i dobili preporuku odbora, oni su donjeli konačnu odluku da slijede Hrista u zaista dirljivom ambijentu – okruženi sa 2600 svojih vršnjaka prihvatili su da slijede Isusa i time ostavili lijep primjer. Uz moćni poziv pastora Adama, 133 izviđača su izrazili želju da se krste i još stotinak da žele da slijede Isusa i da proučavaju biblijske teme. Mnogi mladi i iz naše Unije su donjeli te odluke – imajmo ih u molitvama i pružimo im podršku!
Subota je takođe bila posebna, nakon svečanog prijepodnevnog bogosluženja i ručka, svi izviđači su pokušali da iskuse kako izgleda biti ograničen na neki način, nakon čega se cijeli kamp pretvorio u Jerihon iz Isusovog vremena, jer se pronio glas po kampu da je neko vidio Isusa. Svi smo pošli u tom pravcu i na jednoj čistini svi su se sakupili kako bi slušali priče iz Jevanđelja po Luki 15, koje je govorio jedan glumac obučen kao Isus. Dok smo ga slijedili u toj gomili zaista smo mogli da iskusimo kako je to moglo da izgleda prije 2000 godina. Zastali smo ispod jednog drveta na kojem je stajao „Zahej“ koji je takođe odlučio da se pokaje i slijedi Isusa, dok je svima dijelio “zlatne dukate”, vraćajući sve što je pokrao.
U utorak ujutro smo spakovali sve naše stvari u kofere a nezaboravne uspomene u naša srca da ih još dugo greju i podsjećaju na nezaboravno vrijeme provedeno u Šopronu. Hvala Bogu, bezbjedno smo se svi vratili kućama i prenijeli naše utiske našim roditeljima i drugaricama i drugovima. I mi u organizaciji smo ostali sa lijepim utiscima a jedna stvar koju vidim da bi mogla biti bolja je da smo i mi uzrasta 10-15 godina, pa da to možemo da iskusimo u potpunosti. Moja želja je da se još mnoge crkve koje imaju djecu odazovu i priključe hrišćanskim izviđačima, programu koji u našoj crkvi postoji već oko 100 godina, koji je jedinstveno osmišljen da pomogne našim najmlađima da skladno razvijaju cijelo svoje biće i rastu “… u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi.”
Imajte u molitvi naše izviđače dok prolaze kroz uzburkano more ovog svijeta kako bi našli sigurno svijetlo kod Isusa. Ukoliko želite da se priključite izviđačima ili osnujete izviđački odred u vašoj crkvi, možete da nas kontaktirate na: kontakt@hriscanskiizvidjaci.org a mi ćemo se potruditi da vam pružimo neophodnu obuku i podršku da to i ostvarite.
David Šili
Vođa Hrišćanskog izviđačkog saveza
