Pitali ste...
…mi odgovaramo
Da. Međutim i među protestantima postoje razlike koje se ogledaju u velikom broj protestantskih crkava. Teško je obuhvatiti sve protestantske crkve – evangeliste, reformirane, baptiste, metodiste, pentekostalce, i dr. – pod jednu kapu, kada i među njima ima dosta izraženih razlika. Stoga ćemo izložiti samo one stavove koji su zajednički svim protestantskim crkvama.
Sličnosti:
Adventisti su oduvijek sebe smatrali protestantskom crkvom. Objektivni protestantski teolozi adventističku crkvu također smatraju protestantskom. Stoga i jedni i drugi dijele temeljne sličnosti: Biblija kao jedini autoritet, opravdanje jedino vjerom u raspetoga Isusa Hrista – koji je ujedno i jedini posrednik između Boga i čovjeka, nepostojanje statusne razlike između sveštenika i vjernika, kao i krštenje odraslih uranjanjem (mada dio protestanata i dalje krštava malu djecu).
Razlike:
Ovdje se navode razlike između adventista i većine protestantskih crkava, jer se u pojedinim dijelovima adventističko učenje slaže s manjim protestantskim crkvama.
Većina protestanata svetkuje nedjelju, prvi dan sedmice. Manji dio protestanata drži da su svi dani jednaki. Adventisti vjeruju da Biblija podupire subotu i jedino subotu kao dan odmora. Iako je tačno da je Isus vaskrsao u nedjelju, nigdje u Bibliji nemamo povod za vjerovanje da je Bog uspostavio nedjelju kao dan odmora. U ovome se s adventistima slažu i male protestantske crkve poput Baptista sedmog dana i Božje crkve sedmoga dana.
Uglavnom svi protestanti drže da duša nastavlja život odvojeno od tijela i odlazi u raj ili pakao (protestanti ne vjeruju u čistilište). Adventisti vjeruju da učenje o besmrtnosti duši nije biblijski stav, nego je u hrišćanstvo ušlo preko platonističke filozofije. Učenje o besmrtnosti duše nije u skladu s temeljnim hrišćanskim učenjem o vaskrsenju tijela. U ovome se s adventistima slažu određeni teološki krugovi u protestantskom svijetu.
Protestanti drže kako je ukinuta starozavjetna podjela na čistu i nečistu hranu, te dopuštaju upotrebu svinjetine, krvi, i sličnih namirnica. Adventisti drže da su starozavjetni zakoni o ishrani trajni kao i prirodni zakoni o zdravlju. Adventisti se slažu s brojnim protestantima koji ne upotrebljavaju alkohol i s još brojnijim protestantima koji ne upotrebljavaju cigarete.
Činjenica je da u posljednje tri decenije protestantski svijet postaje svjesniji temeljnog zajedništva s adventistima, iako razlike i dalje ostaju.
Sličnosti:
Iako mnogi neupućeni mješaju adventiste i Jehovine svjedoke, zovući i jedne i druge „subotarima“, činjenica je da između njih nema gotovo ničega zajedničkog. I na onim mjestima gdje postoji prividna sličnost, nakon boljeg istraživanja shvataju se bitne razlike. Na primjer, adventisti i Jehovini svjedoci ne vjeruju u besmrtnost duše. Ali, Jehovini svjedoci vjeruju u neku vrstu duhovnog vaskrsenja, koja je potpuno strana biblijskom (i adventističkom) shvatanju vaskrsenja.
Razlike:
Jasno je da su razlike prevelike da bi se mogle tek tako izložiti. Ipak, mogu se navesti one najnačelnije:
Jehovini svjedoci vjeruju da je Biblija jedini autoritet, ali da nju može tumačiti jedino izabrano vođstvo crkve, koje djeluje kroz časopis Kula stražara. Adventisti vjeruju da nitko nije posebno ovlašten da tumači Bibliju i da svaki vjernik ima pravo provjeriti ispravnosti bilo čijeg tumačenja.
Jehovini svjedoci vjeruju da je Jehova jedini pravi Bog; Isus Hristos je Jehovino prvo stvorenje, a Sveti Duh nije uopšte ličnost, nego sila Božja. Adventisti vjeruju u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Isus Hristos postoji od vječnosti, a Duh Sveti je treća osoba Trojstva.
Jehovini svjedoci vjeruju u nevidljivi drugi Hristov dolazak, koji se prema biblijskom računu odigrao 1914. godine. Adventisti vjeruju da će Isus doći vidljivo na zemlju. Taj se događaj tek treba odigrati i ne postoji nikakvo biblijsko izračunavanje Isusovog dolaska.
Jehovini svjedoci vjeruju da zapovjest o suboti nema više vrijednosti. Adventisti smatraju da su sve zapovjesti, uključujući i zapovjest o suboti, vječne i nepromjenljive.
Jehovini svjedoci vjeruju da će na nebu živjeti samo 144 hiljade izabranih. Ostali će spašeni biti na Zemlji. Adventisti vjeruju da će se nebeski Jerusalim spustiti hiljadu godina nakon Hristovog dolaska na zemlju i da će u njemu živjeti svi spašeni. 144 hiljade je samo simbolična, a ne doslovna brojka.
Ponavljamo, ovo su samo neke od razlika. Adventisti ipak vjeruju da i među Jehovinim svjedocima ima Božjih izabranika. U skladu s načelima o vjerskoj slobodi, adventisti se zalažu da se i Jehovinim svjedocima dopusti slobodno ispovjedanje vjere. Ali, ipak nemojte mješati jedne i druge.
Adventisti sebe obično smatraju crkvom, dok ih drugi nazivaju kultom ili sektom. Da bismo dobili pravilan odgovor, trebamo razumjeti navedene nazive.
1. Kult je manja i polu-tajna organizacija, koja ima dvije karakteristike:
– zasniva svoje učenje na zasebnim „svetim spisima“ koji ih razlikuju od svih drugih religija.
– ima harizmatičnog osnivača, koji je ujedno i nepogriješivi vođa organizacije.
Adventisti svoje učenje zasnivaju samo na Bibliji. Vođstvo crkve biva mjenjano svakih pet godina glasovima vjernika. Jedini neosporni vođa crkve je Isus Hristos, ali ako ih to čini kultom, onda su to i sve druge crkve. Adventisti nisu mala organizacija (21 milion krštenih članova); nisu ni tajanstveni – sva njihova bogosluženja otvorena su za sve zainteresovane.
2. Sekta je isto tako manja organizacija, koja je nastala odvajanjem od neke veće religije.
Adventisti nisu nastali odvajanjem od bilo koje crkve. Adventistički pokret je nastao u okviru brojnih crkava prošlog vijeka, bez namjere osnivanja neke nove crkve. Sociolozi obično sektom nazivaju religiju koja nigdje nije većinska. Ali, onda su i hrišćani prva tri vijeka bili sekta.
Iz ovoga je jasno da su adventisti crkva, srednje veličine. Bez obzira što ima puno većih crkava, adventisti su po broju inostranih misija vodeća crkva u svijetu, a po broju bolnica i škola zauzimaju drugo mjesto, odmah iza desetina puta brojnije Rimokatoličke crkve. Po svom osnovnom usmjerenju, Adventistička crkva spada u nezavisne protestantske crkve.
Biblija nas vodi k Bogu i poučava nas Njegovoj volji. Pa ipak tako malo ljudi poznaje prednosti čitanja ove Svete knjige. Ovo se odnosi i na mnoge hrišćane za koje Biblija ima neznatnu važnost. Obično takvi ovo ne priznaju, jer bi to bilo svetogrđe. Kad bi takvi bili iskreni priznali bi da su od Biblije osjetili vrlo malo blagoslova jer je zapravo ne proučavaju redovno.
Jedan mladić je izjavio kako ga je njegova pokojna majka prisiljavala da čita Bibliju. „Časno sam to pokušavao, ali mi nije išlo. Sad tu knjigu držim u najdonjoj fioci svog pisaćeg stola.“
Neki se strogo pridržavaju običaja da dnevno pročitaju jedno poglavlje ili više njih. Ali ako ih pitate kakve blagoslove imaju od takvog čitanja biće neodređeni i neiskreni. Jedna žena je kazala: „Biblija je čudesna knjiga. Ne bih mogla zamisliti početak dana bez proučavanja jednog poglavlja.“ Neko ju je pitao: „Kažite mi, molim Vas, šta ste dobili iz jutrošnjeg poglavlja?“ „Koju pouku, kakvu poruku od Boga?“ – pitala je ona. Nije mogla da se sjeti ničega iz svog jutarnjeg proučavanja, a onda je priznala da joj se to događa svakog dana. Osjećala je da stiče zasluge zato što čita po poglavlje na dan. Dobro je da tako radi – bila je uvjerena – bez obzira ima li ikakve koristi od toga.
Postoje mnogi razlozi zbog kojih neko može da čita Bibliju. Biblija bi trebalo da bude praktičan vodič kroz život. Pred Vama je nekoliko dragocjenih savjeta kako da to postignete.
Savjeti za čitanje Biblije
1. Izaberite najprije jednu od biblijskih knjiga i čitajte je u malim cjelinama sve dok ne dođete do kraja. Nakon toga počnite da čitate neku drugu knjigu, i proučavajte je sve dok i nju ne završite. Proučavajući Bibliju na ovakav način, postepeno ćete doprijeti do svih važnijih poruka Božje Riječi. Smatramo da je najbolje da započnete sa Jevanđeljima i nastavite s Novim zavjetom i Psalmima.
2. Proučavajte Bibliju sve dok tokom čitanja ne dođete do biblijskog stiha za koji možete zaključiti kako predstavlja Božju poruku Vama lično za taj dan. Nemojte se ustručavati da podvlačite svoju Bibliju. Obilježite svaki stih koji Vam je važan i dopustite da utiče na svako područje Vašeg života. Sveti Duh će objaviti Božju istinu Vašem umu i srcu. Neka Vas odabrani stih prati tokom cijelog dana. Neka Vam bude saputnik. U trenucima iskušenja on će vas hrabriti i nadahnjivati.
3. Papirićem ili sličicom označite mjesto u svojoj Bibliji na kom ste stali sa čitanjem, kako biste sjutradan mogli nesmetano da nastavite. Preporučljivo je da se na nekom biblijskom stihu zadržite i nekoliko dana, ili čak cijelu sedmicu sve dok ne otkrijete njegovo pravo značenje za Vaš život. Primijetićete kako u većini slučajeva treba da proučite desetak ili petnaestak stihova prije nego što dođete do takvog koji će Vam donijeti posebnu Božju poruku za taj dan. Nekad će za takvo otkriće biti potrebno da pročitate samo pet-šest redova, a u nekim slučajevima i samo jedan.
4. Lično proučavanje Biblije uvijek započnite kratkom molitvom Bogu. Molite se da Njegov Sveti Duh otkrije istinu Njegove Riječi Vašem srcu. Dok otvarate Bibliju u namjeri da nastavite da čitate tamo gdje ste prijethodnog dana stali, upitajte se: „Koja je Božja poruka meni danas?“ Isključite pomisao da bi objava koju dobijete trebalo da bude primjenjena na neke druge ljude iz Vašeg doma, komšiluka, ili s radnog mjesta. Ono što spoznate prihvatite kao Božju objavu za Vas! Snaga da se usredsredite i mudrost da primjenite Božju objavu u sopstvenom životu doći će postepeno.
Budete li očuvali naviku svakodnevnog proučavanja Biblije, otkriće Vam se poruke koje će predstavljati pravi odgovor na Vaše najdublje životne potrebe. Ta otkrića omogućiće Vam da se uspješno suočavate sa svakodnevnim iskušenjima, uspravljene glave i hrabrog srca. Zasigurno ćete ponekad biti iznenađeni onim što će Vam Bog ujutro reći. Bog će Vam progovarati i mimo svoje Riječi direktno preko savjesti i ukazati Vam na zablude i greške za koje ste dugo bili slijepi.
5. Kad dopustite Božjoj poruci da ispita Vaše srce, iz Vas će izvirati molitva zahvalnosti Bogu za duhovno osvježenje, ili molitva kajanja i ispovjedanja za grijehe i padove. Učinite svaki svoj dan danom novih početaka i novog posvećenja službi Bogu. Nakon šte ste tražili i dobili Božje oproštenje za prošle grijehe, odlučno okrenite leđa svojim starim greškama i suočite se s prednostima novog života koji se Božjom milošću otvara pred Vama.
6. Osigurajte sebi vrijeme za proučavanje Biblije u kome Vas niko neće ometati. Uskoro će donijeti rod. Mnoge biblijske misli s kojima započinjete dan ostaće Vam u sjećanju i postati izvor snage i pokazatelj puta baš onda kad će Vam to najviše biti potrebno.
